Prvo istraživanje u okviru DANOVA NEXT projekta
26.08.2024.

Prvo istraživanje u okviru DANOVA NEXT projekta

Od siječnja 2024. SOIH u suradnji sa 14 partnera, a pod vodstvom Zračne luke Ruđer Bošković (Dubrovnik), provodi projekt „Pametna prometna mreža za pristupačnost putnika s invaliditetom i putnika smanjene mobilnosti u dunavskoj regiji temeljena na inovativnim uslugama“, skraćenog naziva DANOVA NEXT, a odobren je za financiranje u sklopu programa prekogranične suradnje INTERREG-DUNAV 2021.-2027 koji je financiran iz Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF).


U okviru projekta održana su dva transnacionalna projektna sastanka – prvi u veljači u Dubrovniku, a drugi u lipnju u Varni, Bugarska. U srpnju je podneseno Prvo izvješće o radu putem JEMS sustava. Aktivnosti provedene u razdoblju od 1. siječnja do 30. lipnja su: temeljito istraživanje lokalnih, regionalnih i nacionalnih usluga sa ciljem povećanja pristupačnosti za putnike s invaliditetom; mapiranje dionika svakog projektnog partnera koji će se uključivati u projekt; mapiranje Kataloga najboljih praksi; organiziranje lokalnih radionica na kojoj su sudjelovali predstavnici ciljanih skupina; izrada Anketnog upitnika „Pristupačnost prijevoza – Anketa o zadovoljstvu osoba s invaliditetom“; izrada Izvješća o rezultatima ankete i lokalnih radionica; izrada Komunikacijske strategije projekta; izrada web stranice i njezino ažuriranje; izrada DANOVA NEXT Toolkita i drugo.


Rezultati dobiveni anketnim ispitivanjem, koje je provedeno s ciljem procjene zadovoljstva korisnika uslugama prijevoza za osobe s invaliditetom, pokazuju da u Republici Hrvatskoj osobe s invaliditetom uglavnom izražavaju zadovoljstvo javnim prijevozom u gradovima gdje isti postoji, a veći broj se referira na nepostojanje ne samo pristupačnog nego i uopće javnoga gradskoga prijevoza. Najveće je zadovoljstvo zračnim prijevozom, potom željezničkim, a najmanje iskustva imaju osobe s vodenim prijevozom. Prijedlozi koji su dani odnose se na nedovoljnu primjenu univerzalnog dizajna, asistivne tehnologije, komunikaciju s osobljem te nedovoljnu edukaciju zaposlenika u prijevozu. Naglašena je i potreba bolje digitalizacije sustava, unapređenja zakonodavne regulative, a poseban naglasak stavljen je na nedostatak međugradskog prijevoza u cijeloj RH.